Čudesan par - doktorica i magistar

Header

25.12.2015

Autor:

Dean Bauer

Sanda Dubravčić Šimunjak i Dragutin Šurbek, sportaši Hrvatske 1979. i 1981.


Tri desetljeća. Dobro, još koja godina više, ali ne budimo sitničavi. Toliko je prošlo otkad su Sanda Dubravčić i Dragutin Šurbek bili sportaši godine u izboru SN. Štoviše, dvaput čak - 1979. i 1981.

Prvonavedene godine Šurbek je u Pjongjangu postao svjetski stolnoteniski prvak u paru, a Sanda Dubravčić bila sedma na EP, što je za klizanje u tadašnjim vremenima i državi bio fenomenalan doseg. Dvije godine potom Šurbek je osvojio tri svjetske bronce u Novom Sadu (pojedinačno, muški i mješoviti parovi), dok je Sanda doklizala do srebra na EP.

Dakle, tri i pol desetljeća kasnije ponovo smo spojili zlatni smo SN par najboljih. Ponovo s peharima, onim našima s konca '70-ih i početka '80-ih.

Čuj, pa ti izgledaš sjajno! Figura ti je ista kak' nekad - komplimentima je Šurbek dočekao Sandu.

Hvala, to ti je genetika. No, ti bi ipak mogao skinuti koju kilu - ne baš u istom stilu će dr. Sanda Dubravčić Šimunjak.

Kada smo već kod akademskih titula, opet zanimljivost ovog para. Ona je doktorica medicine, a on magistar s Edukacijskog fakulteta. Kratka kavica s odličnicima na zagrebačkom suncu ispred Doma sportova, zdanja u kojem su oboje briljirali za svojih karijera. Koje nisu trajale ni približno jednako dugo.

Ja sam sa 19 završila! Zašto? Prvo, upisala sam medicinu, a to je zahtjevan fakultet. Drugo, iskreno, bilo mi je klizanja u smislu nastupanja preko glave.

Stolni tenis je specifičan sport utoliko što omogućava dugovječnost karijere.

Samo u Kini sam bio 37 puta. Oni su uvijek bili jaki, ali uzlet je počeo negdje 1971-1972. Tada je Mao Ce Tung zapovijedio da 400.000 Kineza mora svakodnevno trenirati pingić.

Dan-danas Šurba je svaki dan za stolom s reketom u ruci, a dr. Sandra?

Ja sam se nakon Plesa sa zvijezdama zaljubila, otkrila ples. Čak sam mamu pitala, "zakaj me nisi na ples odvela?"
To mi je genijalno. Svaki tjedan treniram kod Nicolasa Quesnoita.

Na redu je bio kolega fotoreporter, još malo poziranja, prisjećanja sjajnog tandema na zajednička fotografiranja iz '79. i '81.
Koji trenutak kasnije rastanak.

Čujte, žao mi je, ali čekaju me pacijenti. Šurba, imaš moj broj, čujemo se.